Zašto kažeš “izvini” kad zapravo misliš “hvala”?

Izazov 66 dana zahvalnosti je u toku. Treći dan prolazi i osjećam se odlično – zaista je toliko stvari oko mene na kojima sam zahvalna. Život je pun lijepih sitnica, samo treba malo skrenuti pogled sa problema i obratiti pažnju na ljepotu. “Odzumirati” sve ono što nas plaši, tišti i ne da nam mira i dozvoliti i malim stvarima da uđu u kadar i uljepšaju sliku.

U posljednje vrijeme mi se čini da je “hvala” nekako najteža riječ za prevaliti preko usana. Ko god je mislio da je “izvini” teško, žestoko griješi. Pa pogledaj samo koliko je izvinjavanja oko nas! “Izvini, mogu li nešto da te pitam?” “Izvini, ne bih da te smaram.” “Izvini što sam prehlađena.” Izvini, izvini, izvini… Kao da se pravdamo što uopšte postojimo. Koliko samo umanjujemo sebe u svim tim izvinjavanjima koja nikome ništa ne znače!

A onda sam primijetila i još nešto – koliko često kažemo „izvini“ a zapravo mislimo „hvala“? Recimo, kažeš: „Izvini što te maltretiram da me voziš do aerodroma“, a zapravo osjećaš zahvalnost i misliš: „Hvala što me voziš, baš si super.“ Svi smo postali toliko predivno vaspitani da se po cijeli dan izvinjavamo jedni drugima. I oko onoga što treba, i oko onoga što ne treba. I onda često zahvalnost pakujemo u izvinjavanje. A kako bi bilo kada bismo naučili da vraćamo zahvalnost u život i da brišemo to vječito izvinjavanje ni oko čega?

Kada bismo „izvini što te gnjavim svojim problemima“, zamijenili sa „hvala što me tako divno slušaš i razumiješ“. Ili kada bismo umjesto „izvini što kasnim“ govorili „hvala što si tako strpljiva“. Ili da „izvini što te molim za pomoć“, zamijenimo sa „hvala što mogu da se oslonim na tebe kad god mi treba“. “Hvala što si me pozvao, ja ipak neću moći da dođem”, umjesto “izvini, ali ja neću moći da dođem”.

Ovo su jednostavne stvari i male promjene kojima postižeš dvije stvari. Prvo, smanjuješ silna izvinjavanja oko svega, stvarno nema potrebe za njima, ona samo vode u osjećaj uniženosti i krivice. I drugo, pokazuješ zahvalnost, a tako je lijep osjećaj kada si na nečemu zahvalan i to dijeliš sa drugima. Ovo su male, gotovo neprimjetne promjene, na koje ljudi reaguju odlično.

Na primjer, ima dana kada ujutro poslije doručka i kafe izjurim iz kuće i ne stignem da spustim suđe od doručka u mašinu. Često kada se vratim kući vidim da je moj muž to sredio. Prije bih mu govorila: “Izvini što sam tebi ostavila šolje od kafe da skloniš”, i on na to uglavnom nije reagovao nikako. Prije nekoliko sam umjesto toga počela da mu govorim: “Hvala što si razmakao kuhinju”, i on se uvijek poslije te rečenice nasmije i kaže da nije problem i da mu je to bilo za čas. Ili, nedavno mi je došla drugarica u goste. Umjesto standardnog: “Izvini što mi je kuća u haosu” (iako realno nikad nikome nije, ne znam gdje smo to pokupili), dočekala sam je sa: “Hvala ti što si došla, baš se radujem što si tu”. I stvarno sam vidjela da joj ta rečenica prija.

Kada se nekome zahvališ na nečemu, pokazuješ mu da ti je važan i bitan. Izvinjavanjem samo umanjuješ sebe. Izvinjavanje je rezervisano za one situacije kada nešto pogiješiš. Ako nekoga udariš u prolazu ili slučajno poliješ vrućom kafom, naravno da ćeš se izviniti. Ako nekoga slažeš, pa se pokaješ, izvinićeš se. Ali nema potrebe da se izvinjavaš što ti nije usisano ispod kuhinjskh elemenata, jer se to apsolutno nikoga ne tiče. I kijaj i plači bez izvinjavanja i krivice, pa svi kijamo i plačemo!

Ne može se svako “izvini” zamijeniti sa “hvala”, ali veliki broj njih može. Takođe, puno “izvini” možeš potpuno da izbaciš. Ne izvinjavaj se nikad nikome zbog toga kako izgledaš jer to nikoga ne ugrožava i apsolutno nikoga se ne tiče što ti ne nosiš šminku ili si u trenerci. Nema potrebe da se izvinjavaš zbog postupaka drugih ljudi, nema što tebi da bude neprijatno ako je neko drugi ispao grozan. Ne izvinjavaj se zbog toga što nešto misliš. Ne izvinjavaj se zbog svoje kuće, djece, partnera, auta, stanja na računu, hrane koju jedeš. Ne izvinjavaj se što ti se neko ne sviđa, ne moraju svi da ti se svide. Ne izvinjavaj se što moraš da piškiš, što te grebe grlo, što te boli glava. Jednostavno izbaci to malo “izvini” koje je svuda postalo uzrečica, nema potrebe za tim. Znaš li koliko ćeš se samo bolje osjećati jednom kada prestaneš sa tim!

I umjesto ponekog “izvini” ubaci “hvala” kad god ima prostora za to.

 

Ako želiš da uneseš više zahvalnosti u svoj život i tako povećaš stepen životnog zadovoljstva, pridruži se mom izazovu na Facebooku i Instagramu – svakodnevno fotkaj nešto zbog čega toga dana osjećaš zahvalnost i podijeli sa svima koristeći hashtagove #raspetljajse i #66danazahvalnosti. Više o izazovu pročitaj ovdje.

 

Ukoliko želiš da zakažeš individualni koučing sa mnom u Podgorici ili preko Skype-a, piši mi na jelena@smartchange.me 
Ilustracija i tekst su autorski rad Jelene Marković. Zabranjeno je kopirati sadržaj sa ove stranice bez dozvole autora.

0 Komentara

Postavi komentar

Želiš da se pridružiš diskusiji?
Slobodno komentarisi!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *