Sve je bolje od dobro

Znate koje je najbesmislenija riječ u našem jeziku?

“Dobro.”

Nikako ne volim tu riječ, to je jedna obična budalaština koja ne opisuje ništa. Ravna linija u pulsu života, riječ kojom volimo da nazovemo sve što nam se dešava, valjda djetinjasto uplašeni da ako nije “dobro” onda je sigurno “loše”, a to ne valja, jer nas je nekad neko slagao da uvijek i svuda moramo da budemo dobro. Evo na šta mislim:

Jednom je mojoj prijateljici izgorio stan. Njena porodica je izgubila bukvalno sve materijalno što su posjedovali u velikom požaru. Kada smo je pitali sjutradan kako je, rekla je da je dobro.

Kada je moja sestra potpuno uprskala prijemni za fakultet, rekla je da je dobro.

Kada se jedna moja klijentkinja udala, pozvala sam je sjutradan da joj čestitam i pitam je kakav je osjećaj u braku, rekla mi je da je dobro.

Kada sam radila koučing sa klijentom kome je bio cilj da započne svoj biznis, pitala sam ga kako želi da se osjeća na svom novom poslu, odgovorio mi je da želi da bude dobro.

Svi su dobro, što god da se dešava. Neko umre i dobro smo, raskinemo vezu i dobro smo, izađemo za vikend u grad i dobro smo, vratimo se sa putovanja koje smo planirali cijele godine i bilo nam je dobro, uvijek i samo dobro, dobro, dobro.

Da li je to odbrambeni mehanizam kojim branimo sebi da osjećamo išta ili smo jednostavno prestali da se bavimo sobom do te mjere da više ni ne znamo kako smo? Dobro čak ni nije emocija! Sreća, zaljubljenost, strah, ljubomora, nervoza, uzbuđenje, trema, zadovoljstvo… To su emocije. Dobro je samo jedan univerzalni paravan iza koga se krije velika pasivnost i nula životnog entuzijazma. Tupa zona komfora u kojoj živi vječita magla a stvari nemaju svoje ime.

A ponekad nam je “dobro” ograda od bliskosti. Zamislite sretnete komšiju u ulazu, pita vas kako ste, a vi mu kažete: “Baš sam srećan danas”. Pitao bi vas zašto ste srećni i onda biste morali da mu kažete. To je već malo dijeljenje bliskosti, puštanje nekoga u svoj svijet, a iz nekog razloga mi se čini da bježimo od toga. Prije nekoliko godina sam prolazila kroz jedan naročito težak period u svom životu i jedna veoma draga i dobronamjerna žena mi je rekla: “Nemoj slučajno da neko vidi da si potištena i tužna, moraš da izgledaš dobro.” Moram, stvarno?! A šta je loše u tome da podijelimo malo svoje emocije sa nekim drugim i da onda zauzvrat i od drugih dobijemo isto? Iako cijenim dobronamjerni savjet, nisam ga poslušala nego sam dozvolila sebi da budem onako kako sam se osjećala. Ekstrovertna po prirodi, bilo mi je lako da sa drugima podijelim ono što je ključalo u meni i bila sam pozitivno iznenađena na koliko sam bliskosti, topline i podrške naišla od drugih. I stekla sam nekoliko novih predivnih prijateljstava. A sve to jer nisam gurala “dobro” tamo gdje mu nije bilo mjesto.

Ako hoćete da napravite nešto u životu, prestanite da budete “dobro” i dozvolite sebi širok spektar veličanstvenih emocija i doživljaja. Možete da budete istovremeno i radosni i zabrinuti, i srećni i uplašeni i ljuti i optimistični. Nemojte da pitate ljude koje volite “jesi li dobro”, pitajte ih “kako si” i dozvolite im da imaju dublji odgovor od “dobro”. Nemojte da pravite ciljeve u kojima ćete se osjećati “dobro”, jer dobro ne znači ništa. Ko god da ste i u kom god trenutku života se nalazite, zaslužujete mnogo više od mlakog “dobro”. I poklonite sebi s vremena na vrijeme neki dan koji će biti bilo kakav, samo ne dobar. Jer vjerujte mi, sve je bolje od “dobro”.

Ukoliko želiš da zakažeš individualni koučing sa mnom u Podgorici ili preko Skype-a, piši mi na jelena@smartchange.me 
Ilustracija i tekst su autorski rad Jelene Marković. Zabranjeno je kopirati sadržaj sa ove stranice bez dozvole autora.

0 Komentara

Postavi komentar

Želiš da se pridružiš diskusiji?
Slobodno komentarisi!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *