,

Smijeh kad ništa nije smiješno

 

Prvi put sam išla da izjavim saučešće prije osamsto hiljada godina, sa majkom i babom. Umro je neki rođak, ne čak ni tako blizak, ja sam ga možda vidjela jednom ili dva puta u životu. Čovjek je bio veoma star i bila je to jedna od onih prirodnih stvari, nikakva tragedija ili velika drama. Prosto, dio života. Njih dvije su mi objasnile sve protokole i pravila, kupile smo cvijeće, ja sam postavila sva pitanja koja sam imala, strpljivo su odgovarale i na putu do tamo je djelovalo da sam spremna da izjavim saučešće prvi put u životu. U svojoj glavi sam se pripremila na to da će možda kovčeg biti otvoren, da će ljudi plakati, da treba da se rukujem sa svima, da se malo naklonim kad se primaknem pokojniku… Na sve sam bila spremna, osim na jedno – da će me uhvatiti smijeh.

Pred tim naletom treme i suočavanjem sa umiranjem, sva ozbiljna i prestravljena zbog ideje da ćemo i nas tri jednog dana ležati tako u nekim kovčezima, spremna da vidim prvo mrtvo tijelo u životu, što smo se više primicali meni je bilo sve smješnije i smješnije. A nije bilo smiješno, ali je istovremeno i bilo. Nisam to umjela da objasnim, sjećam se samo da je majka iza mene prijeteće i oštro prošaputala: „Prekini, udaviću te“. Srećom, sabrala sam se i dostojanstveno prošla cijelu proceduru.

Koliko god je smijeh važan kao izvor zabave, ima veliku funkciju u privlačenju partnera i jedostavno svi ga volimo, smijanje ima i svoju veoma ozbiljnu stranu. Otprilike ovako – pod određenim uslovima, manje-više bilo šta može da nas nasmije, ali to ne znači da je sve i što nas nasmije zaista smiješno. Nedavno sam čitala tekst o vojnicima koji su pedesetih godina prošlog vijeka dobrovoljno učestvovali u testiranjima atomskih bombi. Nalazili su se u posebnim skloništima i svaki put kada bi iznad njih pukla bomba, oni bi se smijali. Histerično.

Nekada, smijeh je odgovor na stres, nervozu, anksioznost, zbunjenost, stid i neprijatnost. Psihijatar Robert Provine, koji se bavio izučavanjem smijeha, zaključio je da 80% smijeha ne dolazi kao rekacija na šalu, već iz drugih razloga.

Ako humor i smijeh najčešće nisu posljedica zabave, šta možemo da naučimo iz smijeha kad ništa nije smiješno?

  1. Empatija – Imaj razumijevanja idući put kada vidiš nekoga da se smije u situaciji koja je potpuno neprimjerena. To je jasan pokazatelj da se unutra odvija unutrašnji konflikt, da je osoba pod stresom i da je smijeh vrsta ventila. Na koučingu posebno obraćam pažnju na to kako klijenti koriste humor i kada se smiju, ovo je često dragocjen indikator šta se dešava u emotivnom smislu.
  2. Bliskost – Ponekad se smijemo kad nam je veoma teško da ne bismo pokazali prave emocije. Pitaš nekoga kako je, a on se široko nasmije i kaže: „Danas me svi nerviraju, baš mi je nešto grozan dan“. Poruka koju čuješ je „nisam dobro“, ali neverbalna poruka kroz smijeh je „sve je okej“. Ponekad mi klijenti kroz osmijeh prepričavaju razvode, konflikte, bolesti, otkaze i slično. Ako se ne upecaš i ne počneš da se i ti smiješ, nego umjesto toga sa mnoooogo empatije kažeš: „Razumijem da ti je sada teško, ovo uopšte nije smiješno“, može se desiti da ostvariš malo dublju bliskost.
  3. Briga o sebi – Ako često hvataš sebe da podnosiš sve sa osmijehom i da puno stresnih i teških situacija okrećeš na humor, možda treba da razmisliš o tome kako brineš o sebi. Problem je što postoji široko rasprostranjeno uvjerenje da je dobro smijati se svojim problemima i drugi ljudi nam se dive kako kroz humor uspijevamo da ispričamo sve teške stvari koje nam se dešavaju. I naravno, određena doza humora u teškim situacijama ne može da škodi, ali uvijek i samo smijeh kao reakcija na sve teško što se dešava je znak da nisi u kontaktu sa svim svojim emocijama, da potiskuješ, imaš problem sa bliskošću i time da te drugi vide kao „ranjivog“ ili „slabog“. Zapanjićeš se koliko se nevjerovatno stvari poslože i iskristališu onda kada poradiš na tome da tvoje spoljašnje reakcije budu više u skladu sa onim što se dešava unutra.

 

Ukoliko želiš da zakažeš individualni koučing sa mnom u Podgorici ili preko Skype-a, piši mi na jelena@smartchange.me 
Ilustracija i tekst su autorski rad Jelene Marković. Zabranjeno je kopirati sadržaj sa ove stranice bez dozvole autora.

0 Komentara

Postavi komentar

Želiš da se pridružiš diskusiji?
Slobodno komentarisi!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *