Ponedjeljak: Detoksikacija ti vjerovatno ne treba, ali…

Jedno vrijeme sam bila ubijeđena da je naše tijelo puno odvratnih toksina kojih se treba osloboditi. Riječ “detoksikacija” je bila dio mog standardnog vokabulara, i s vremena na vrijeme sam prolazila kroz raznorazna “čišćenja” koja sam uglavnom skidala sa interneta.

Jednom sam tako bila na nekoj sedmodnevnoj detoksikaciji gdje sam pila samo zelene kašaste sokove, kada me moja divna prijateljica doktorica Nina Mandić pozvala na ručak. „Ne mogu, hvala, ja sam na detoksikaciji,“ uljudno sam je odbila. „Detoksikacija? Imaš li ti jetru?“ „Imam.“ „A je li ti jetra zdrava?“ „Jeste…“ „Pa što će ti onda detoksikacija?!“

Toliko me je nasmijao i zamislio Ninin medicinski pristup koji je bio vrlo jednostavan – ako imaš jetru, ona vrši detoksikaciju i nema potrebe za dodatnim metodama. Uostalom, Nina je u pravu – živim u čistoj sredini, hranim se zdravo i kvalitetno, ne pijem nikakve ljekove, izbjegavam hranu punu vještačkih dodataka… Od kakvih se to velikih toksina uopšte čistim?

Pa ipak, primjećivala sam da mi moje „detoksikacije“ prijaju, naročito one koje nisu pretjerano rigorozne i stroge. Nemam naučno objašnjenje zašto i kako, niti želim da ulazim u nešto što mi nije struka. I dalje svakog ponedjeljka jedem samo sirovu hranu, uglavnom svježe napravljene smoothie-je (ne volim što nemamo lijepu našu riječ za ove kašaste sokove iz blendera).

Mislim da za mene to nije više nešto što radim da bih se „oslobodila otrova“, već više jedno nježno puštanje tijelu da se odmori od velike količine razne hrane. Uz to, ova kontrolisana gladovanja za mene imaju jedno snažno emotivno dejstvo. Onih dana kada jedem sirovu hranu nemam previše snage za velika druženja i puno aktivnosti koje su usmjerene ka spolja, zbog čega više vremena provodim sama, bez pretrpavanja misli tuđim pričama, i osjećam kako me to regeneriše. Dan provedem jednostavnije, odvojim malo vremena da se bavim svojim ciljevima, da „svarim“ priče koje sam čula tokom koučinga, da raskrčim haos u glavi i da jednostavno ćutim više nego što je to za mene uobičajno. I to mi donese mir.

Svima vama koji želite da ponedjeljkom unesete neku lijepu promjenu u svoj život, preporučujem da povedete računa o tome što jedete. Pošto je Nina u pravu, ovo nije detoksikacija, nego punjenje baterija. Evo nekih osnovnih smjernica kojih se ja pridržavam, ali vas ohrabrujem da uvijek prilgodite ovakve stvari sebi i svojim potrebama:

  1. Ponedjeljkom jedem samo sirovo voće i povrće. Ovo uključuje orašaste plodove, sjemenke, svježe klice i med u malim količinama. Jedem ono što je u sezoni, ne komplikujem i ne ostavljam prodavnicama zdrave hrane sulude količine novca na raznorazne dodatke. Nekada sam kupovala svakakve zafrkancije, alge, gljive, trave u prahu i slično, čvrsto uvjerena da je to prava stvar. Više se ne opterećujem time, jedem ono što mogu da nađem na pijaci, pijem dosta vode i to je to. I iskreno vjerujem da se od zdrave hrane napravila posebna industrija, a da nema potrebe za tim. Šta prodaje lokalna baba na pijaci? To je sve.
  2. Ne robujem svojoj hrani, sarađujem sa njom. Ako žurim negdje, neću se buditi dva sata ranije da bih ručno cijedila 5 kila pomorandži, nego ću oljuštiti dvije pomorandže, pojesti ih i nastaviti dalje. Nemam skupi blender, smatram da ne moram da imam mašinu snage mješalice za beton da bih umiksala malo banane i spanaća. Jednom mi je prodavačica nudila blender i rekla mi „toliko je jak da može da samelje drvo“. Super, ali ako neću da meljem drvo, šta će mi? Ne doživljavam nervni slom ako sam med uzela metalnom kašičicom umjesto drvene. Ne sjekiram se ako su mi se jele maline pa sam dodala smrznute jer nisam našla svježe. Cijela poenta ovog procesa je da mi bude lijepo i da se osjećam slobodnije i lakše, a ne da moram da napravim logistički sistem dostojan Ikee da bih jedan dan jela sirovu hranu.
  3. Da, pijem vodu sa česme. Izuzetno sam zahvalna što živim u dijelu svijeta gdje mogu da podignem jednu malu ručicu i da curi zdrava hladna voda koje ima u izobilju. Ne vidim da je voda iz plastičnih boca išta zdravija, a meni lično upotreba filtera za vodu pravi dodatnu komplikaciju. Jeste, voda je vjerovatno tvrda. Ja sam odabrala da se ne sjekiram oko toga. Ali ako volite neku drugu vodu, samo naprijed!
  4. Dan kada jedem samo sirovu hranu je uvijek tiši i mirniji dan. Ponedjeljkom zakazujem manje koučinga, ne izlazim uveče i gledam se sa manje ljudi. Prosto, toga dana nije fokus samo na hrani nego na ukupnoj regeneraciji.
  5. Fleksibilna sam i slušam svoje tijelo, što znači da se ponekad i predomislim.Dovoljno dugo radim ovo da znam da razlikujem kada mi je samo teško jer sam gladna, a kada mi ne prija. Ako me nešto boli, neraspoložena sam ili mi iz bilo kog drugog razloga ne prija da provedem ponedjeljak na ovaj način, ne tjeram sebe. Za mene je zaista ovako proveden dan rezultat ljubavi prema sebi a ne mlatretiranja i moranja, a ljubav prema sebi (između ostalog) znači da nismo rigidni u svojim odlukama i da pratimo svoje potrebe. Onih dana kada u podne sa limuna pređem na čokoladu, nisam uopšte ljuta na sebe i ne sjekiram se. Čim mi se javi misao „jao, ovo je mučenje“, odmah odustajem, jer ako iz bilo kog razloga toga dana ne mogu da pronađem radost i motivaciju u odmaranju od teške hrane, onda toga dana to jednostavno nije za mene.

 

 

Ukoliko želiš da zakažeš individualni koučing sa mnom u Podgorici ili preko Skype-a, piši mi na jelena@smartchange.me 
Ilustracija i tekst su autorski rad Jelene Marković. Zabranjeno je kopirati sadržaj sa ove stranice bez dozvole autora.

0 Komentara

Postavi komentar

Želiš da se pridružiš diskusiji?
Slobodno komentarisi!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *