Ponedjeljak: 5 tehnika za vještinu slušanja

 

Prije neki dan, prošla sam pored dječaka i njegove mame koji su se igrali u parku. On je pita može li da dobije sladoled. Ona mu strpljivo objašnjava da je već jeo sladoled danas i da će ga jesti opet sjutra. On počne onako kećavo da je moljaka: „Ali maaaamaaaa, mooooolim te, samo još jedan“. Ona ostaje dosljedna – ne može danas, sjutra će. „Ali mamaaa, vruće je!“ Pred ovim argumentom koji je brutalno očeigledan jer se na podgoričkih 50 stepeni topi asfalt, majka se vjerovatno malo sažali na dječaka kome je vruće i kaže: „Vidjećemo, možda kasnije“. I dječak se oduševi i počne da slavi što će brzo jesti sladoled! Ona odmah krene da ga razuvjerava – nemoj da se raduješ, pa nisam rekla da može, samo sam rekla da ćemo kasnije da pričamo o sladoledu, možda ti ga kupim predveče – ali džaba, dječakova sreća je neizreciva jer je on čuo ono što je tražio, a ne ono što mu je mama rekla. Za njega, „možda“ znači „da“. Predveče, ako mlada žena zaključi da je ipak previše šećera za jedan dan, dječak će se vjerovatno rasplakati i reći: „Ali obećala si mi danas u parku da ćeš mi kupiti još jedan sladoled popodne“. I uzalud će majka pokušati da mu objasni razliku između „možda“ i „da“, on će biti uvjeren da ga je mama slagala. Ne zbog toga što je bezobrazan, nego prosto zato što je on stvarno čuo da mu je mama u parku rekla: „Da, kupiću ti sladoled“.

Svi mi smo ponekad ovaj dječak i čujemo ono što nam odgovara, pomalo izvrnemo izgovoreno i zaista budemo uvjereni da je rečeno nešto potpuno suprotno od realnosti.

Uglavnom je problem u tome što ne umijemo da slušamo. Znate ono, kažete nešto potpuno polako, oprezno i sa puno pažnje, a druga osoba u roku od 3 sekunde tako brutalno izvrne vaše riječi tako da ostanete u potpunom šoku? Svima nam se to dešava, baš kao što smo svi nekada bili loši slušači.

Ovog ponedjeljka, fokusirajte se na to da zaista čujete šta vam ljudi u vašem okruženju govore.

  1. Oduprite se potrebi da smišljate šta ćete reći dok neko drugi priča. Veliki dio razgovora provodimo slušajući paralelno dva glasa – glas sagovornika i unutrašnji glas koji smišlja najbolju repliku. Ako uspijete da utišate unutrašnji dijalog, slušaćete sagovornika sa više pažnje i moći ćete bolje da ga shvatite.
  2. Ne trčite do zaključka prije nego što provjerite šta je vaš sagovornik stvarno htio da kaže. Provjerite da li i vi i sagovornik mislite na isto tako što ćete koristiti fraze poput „ako te dobro razumijem, ti hoćeš da kažeš da…“. Veliki broj konflikata nastaje zato što mi mislimo da znamo na šta sagovornik misli.
  3. Ne prekidajte. Pustite ljude da izgovore što imaju i dozvolite im da dovrše započete rečenice.
  4. Ne morate uvijek da nudite drugima rješenje. Često drugi razgovaraju sa vama samo zbog toga što im treba da izgovore nešto sto ih okupira, a ne zato što žele da vi riješite njihovu situaciju. Pokušajte da se oduprete porivu da drugima nudite rješenja za njihove probleme, i umjesto toga ih samo pažljivo saslušajte.
  5. Poklonite sagovorniku svoju punu pažnju. Spustite telefone, stištajte TV, ne gledajte šta se dešava okolo i fokusirajte se na sagovornika. Jer i sami znate koliko je dobar osjećaj kada razgovarate sa nekim i osjećate da ste u tom trenutku najvažniji samo vi i to što imate da kažete.

 

Ukoliko želiš da zakažeš individualni koučing sa mnom u Podgorici ili preko Skype-a, piši mi na jelena@smartchange.me 
Ilustracija i tekst su autorski rad Jelene Marković. Zabranjeno je kopirati sadržaj sa ove stranice bez dozvole autora.

0 Komentara

Postavi komentar

Želiš da se pridružiš diskusiji?
Slobodno komentarisi!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *