Overthinking – kada misli postanu veće od tebe

“Šta znači ova poruka? Da li je sve u redu? Ako ostanem budna još sat vremena, ujutro neću moći da se probudim i zakasniću na posao i dobiću otkaz i moraću da se vratim da živim kod roditelja i biću nesrećna do kraja života. Od čega ću umrijeti? Nadam se da neću od neke teške bolesti. Mada, baš slabo vježbam i ponekad pušim i možda ipak budem imala strašan kraj. Gdje idemo kada umremo? Ma šta znači ova poruka, da je sve okej ili da nije okej? Ponekad umijem da pretjeram, glupo planem, kažem stvari koje ne mislim. Možda treba da raskinem? Pitam se koliko je sati sada u Tokiju… Tačno zavidim onim ljudima koji život provedu putujući, ranac na leđa i osvajaš cijeli svijet. Voljela bih tako i ja. Nikad neću zaspati. I neću postići ništa u životu. Kako to da paradajz gubi vitamine na hladnom? Uh, jednom sam kao dijete sjela na paradajz pred onim zgodnim likom što je radio u piljari. Ja sam imala 7 godina, on oko 20, ali mi je bio simpatija. Je li to normalno?”

I tako u nedogled.

Hiljade polu-povezanih misli za koje se grčevito držimo, pretjerano analiziramo i patimo. Tražimo veze onamo gdje veza nema, pokušavamo da proniknemo u suštinu stvari koje su van naše kontrole i spoznaje, svim silama se trudimo da udahnemo smisao najvećim besmislicama… Osjećaj je kao da pod punom ronilačkom opremom isfrustrirani kopamo po plićaku, zaglavljeni, uplašeni i bez daha, ne shvatajući da se ne davimo, da nema baš svaka voda svoju dubinu i da samo treba da dignemo glavu iznad površine i dišemo.

Na engleskom se ovo zove “overthinking”. Kod nas ga često prevode kao “previše razmišljanja”, ali po mom mišljenju overthinking znači i više od toga. Jer suština nije u tome da se ramišlja “premalo” ili “previše”, već da se u tom razmišljanju pretjerujemo, preuveličavamo i idemo van granica svakog smisla. Da mislima počnemo da povrjeđujemo sebe i ugrožavamo kvalitet svog života.

Radeći sa svojim klijentima, otkrila sam nekoliko izuzetno korisnih načina koji pomažu da se oslobodimo overthinkinga i da odmorimo od haosa u glavi.

  1. Vrlo malo odluka koju donosimo u životu su konačne odluke. Za puno ljudi, donošenje važnih odluka je često okidač za overthinking. Tako nam sve postaje pitanje života ili smrti, i na stvari gledamo pomalo fatalistički, kao da nećemo moći da popravimo ako nešto zeznemo. Naravno, u životu nema garancije za to kako će se stvari odvijati, ali kao da zaboravljamo da imamo pravo da se predomislimo. Da danas odlučimo jedno, a onda nakon izvjesnog vremena shvatimo da to nije bilo za nas i da promijenimo odluku. U suštini, vrlo je mali broj odluka poslije kojih “nema nazad”.
  2. “Leteći balon” je jednostavna vježba koja može da bude korisna mnogim overthinkerima. Zažmuri i ramisli o problemu. Stvori sliku situacije, odgledaj mentalni film gdje ćeš jasno vidjeti sve što te tišti. I onda u jednom trenutku zamisli kako se pored tebe pojavio veliki leteći balon, za koji se uhvatiš i on te polako podiže u vazduh, tako da sada možeš da vidiš svoj problem iz ptičje perspektive. Kako stvari izgledaju odozgo? Koliko je to oko čega brineš važno kada ga gledaš sa visine? Ako nastaviš da letiš tako i polako se udaljavaš od problema, koliko će on biti važan za mjesec dana? Za godinu? Kada budeš skroz daleko?
  3. Piši. Ne moraš svakodnevno da vodiš dnevnik (mada je to odlična navika), ali kada osjetiš da misli postaju veće od tebe, sjedi i piši sve o čemu razmišljaš. Primijetićeš koliko puno stvari suštinski nije ni vrijedno pomena i djeluju smiješno kada ih vidiš napisano.
  4. Vježbaj opraštanje i sebi i drugima. Veliki izvor overthinkinga su nagomilani ljutnja, bijes i krivica kojih nikako ne možemo da se oslobodimo. Kada oprostimo i iskreno otpustimo stvari koje su se dešavale, tada pronalazimo unutrašnji mir. Nedavno sam pisala tekst na tu temu, koji možeš pogledati ovdje.
  5. Testiraj svoje misli. Često do overthinkinga dolazi kada neku sporednu misao uzmemo kao apsolutnu istinu i to nam bude temelj za sva dalja razmišljanja. Zbog toga je važno da razvijemo sposobnost preispitivanja. Kada te idući put zapljusne overthinking, postavljaj sebi sljedeća pitanja: da li mogu sa stoprocentnom sigurnošću da tvrdim da je ovo što mislim tačno? Da li je moguć još neki scenario osim ovoga? Šta je alternativa ovome što mislim? Da li imam sposobnost da predvidim šta će se dogoditi?
  6. Prihvati svoje emocije, kakve god da su. Ponekad mi se čini da je industrija popularne psihologije i samopomoći stavila preveliki pritisak da uvijek moramo da budemo srećni, da moramo da se osjećamo poletno i savršeno i da moramo da budemo uspješni. Zbog svega toga, teško nam je da priznamo da nije sve savršeno i da se osjećamo potišteno, tužno, anksiozno, ljuto, zabrinuto… I onda krene lavina overthinkinga – ako se ne osjećam fantastično, sigurno je neki problem u meni. U suštini, sreća je samo jedna od velikog broja emocija koje možemo da imamo, a za nas je zdravo da nekada budemo i tužni i uplašeni i umorni. Ili, kako kaže arapska poslovica: “Ako je uvijek sunčano, nastaće pustinja.” Raduj se svojim emotivnim kišama i danima koji su potpuno nesavršeni, to je sve samo predivan podsjetnik da smo živi i da rastemo. Kada jednom prihvatimo da uopšte ne moramo uvijek da budemo okej, potreba za overthinkingom se smanjuje.

 

Ukoliko želiš da zakažeš individualni koučing sa mnom u Podgorici ili preko Skype-a, piši mi na jelena@smartchange.me 
Ilustracija i tekst su autorski rad Jelene Marković. Zabranjeno je kopirati sadržaj sa ove stranice bez dozvole autora.

0 Komentara

Postavi komentar

Želiš da se pridružiš diskusiji?
Slobodno komentarisi!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *