Od čega bježiš?

Jednom je došao cirkus. Ja sam imala taman toliko godina da su mi klovnovi i dalje bili urnebesno zabavni, a da su roditelji tek počeli da me nerviraju. I baš tog dana kad sam htjela da idem u cirkus posvađala sam se sa njima oko nečega. Nisam spremila sobu ili sam preskočila domaći ili nisam htjela da idem u krevet na vrijeme ili tako nešto. I kao idealno rješenje sam smislila nešto o čemu sam čitala u knjigama – pobjeći ću od kuće! Čak sam i spakovala mali karirani narandžasti ranac, smislila šta će da bude moje zaduženje u cirkusu (trapez majstor, naravno) i idealizovala tu svoju ideju života u cirkuskom šatoru toliko da nisam mogla da mu smislim nijednu manu. Nisam pobjegla jer su počele Nindža kornjače, pa sam rekla sebi da ću sigurno sjutra da idem, a sjutra sam zaboravila.

Ideja o tome da je najbolje da pobjegnem je nešto o čemu sam potajno razmišljala veliki dio svog života. Sa najboljom drugaricom u srednjoj školi sam pravila plan kako ćemo da pobjegnemo kod njene babe u Kolašin. Dok sam studirala u Podgorici, fantazirala sam o tome kako ću sjesti na voz i pobjeći u Beograd. Dok sam studirala u Beogradu, noćima sam sebe uspavljivala mentalnim filmovima u kojima sam, umjesto u krevetu u studentskom stanu u Vojvode Stepe, u vozu koji me vodi kući. Kad god malo prigusti, javi se ta divna mala fantazija kako treba samo da pobjegnem.

Znam da nisam jedina koja je u svojoj glavi bezbroj puta spakovala kofere i rekla “sada idem”. Na koučingu mi klijenti često pričaju o toj potrebi da budu negdje drugo, da rade nešto drugo, da žive neki potpuno drugi život. I svako veče pred spavanje u mislima pakuju svoj mali narandžasti karirani ranac.

Ideja o bježanju je jednako suluda kada imaš 7 i kada imaš 57 godina. Divna besmislica našeg unutrašnjeg djeteta. Jer ne bježiš nikad od onoga što je oko tebe, nego od sebe samog, a odatle se ne izlazi vozom ili cirkuskim kamionom. Onda kada sam počela da radim na sebi, bijeg je prestao da bude zanimljiv. Jer sam znala da bi me na tom trapezu, dok visim 10 metara nad zemljom pred publikom koja je bez daha, boljele one iste boljke. Jednako bi postojao neki domaći iz fizike koji mora da se uradi prije ili kasnije, jednako bi postojali neki ljudi koji su nemilosrdno polupali svo povjerenje koje sam im dala, jednako bih se pitala šta će biti sa mnom za godinu ili pet, jednako bi postojali neki lavovi koji hoće da me rastrgnu. I iznad svega – ja bih bila ona ista ja, to nijedan trapez ovog svijeta ne bi nikad promijenio.

Više ne fantaziram o cirkusu. Karirani narandžasti ranac sam raspakovala. VIše neću da bježim, ni u mentalnim filmovima. Šta je uopšte vrijedno bježanja? Šta je vrijedno toga da budeš izbjeglica u sopstvenom životu? Ako ti je grozan brak, suoči se sa tim, radi na njemu, popravi što se može popraviti, i dostojanstveno se pozdravi od onoga čemu nema popravke. Ako ti je posao odvratan, zapitaj se šta radiš tu i zašto pristaješ da vjeruješ da nema izlaza. Ako se osjećaš usamljeno, skupi petlju (ne mislim stvarno petlju nego znaš već šta) i dozvoli nekome da ti bude blizak, uz sav rizik od ranjavanja koji to nosi. I nauči da voliš sebe, sa svim brljotinama iz prošlosti, sa svim grozotama koje su u tvom životu, sa svim glupavim stvarima koje radiš svaki dan iznova i iznova i ne umiješ da prestaneš.

I kad god ti se bježi iz sopstvenog života, prije nego što počneš u svojoj glavi da kupuješ kartu do Aljaske ili Australije, sjeti se da su jako rijetki trenuci kada moramo da bježimo od nečega što je spolja, uglavnom nas goni ono što je iznutra, i to ćemo uvijek nositi sa sobom. I zato stisni zube (ne mislim stvarno zube nego znaš već šta) i reci sebi da nema tog lava koga ne možeš da ukrotiš, da nema te stvari u životu koja je veća od tebe i da nema tog haosa iz koga ne možeš da se iščupaš. I na juriš uleti u bitku. Jer to rade pobjednici. Narandžasti karirani ranac pakuju male uplašene djevojčice. A ti biraš šta od to dvoje ćeš da budeš.

 

Ukoliko želiš da zakažeš individualni koučing sa mnom u Podgorici ili preko Skype-a, piši mi na jelena@smartchange.me 
Ilustracija i tekst su autorski rad Jelene Marković. Zabranjeno je kopirati sadržaj sa ove stranice bez dozvole autora.

0 Komentara

Postavi komentar

Želiš da se pridružiš diskusiji?
Slobodno komentarisi!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *