Kako to razgovaraš sa sobom?!

 

Prije par nedjelja sam na koučingu čula odličan vic. Kaže, hoće Mujo da pozajmi biciklo od Hasa. I uputio se ka njegovoj kući da mu traži, i usput razmišlja: „Jao, sad kad Haso krene da gunđa, te pazi gdje ga parkiraš, te nemoj da izgubiš ključ od katanca, te pazi da mi ne zguliš sjedište… Pa će onda da zagleda da nije spao lanac, da ga nisam negdje ogrebao, rade li kočnice… Pa će pola sata da mi sere oko mjenjača, da ne vozim po makadamu i da ga ne dajem nikom drugom…“ I tako razmišljajući, stigne Mujo sav nervozan do Hasove kući. Pozvoni na vrata, ovaj mu otvori i Mujo kad ga vidi odmah se obruši na njega: „Ma gonite se i ti ti tvoje biciklo“.

U suštini, život nije samo set događaja u spoljašnjem svijetu, već način na koji te događaje u svojoj glavi interpetiramo. Ono što pričamo sami sebi. A vjeruj mi na riječ, sami sebi pričamo skoro 24h dnevno, taj tekst u glavi ide beskrajno i određuje nam sve – kako ćemo se ponašati, kako ćemo se osjećati, šta će biti naša uvjerenja, čemu ćemo težiti. Kako će izgledati cijeli naš život.

Evo ti primjer: zamisli da dvije osobe u restoranu dobiju pogrešne porudžbine. Jedan će možda misliti: „Eto, ništa mi ne ide od ruke, ne mogu ni u miru da jedem, meni uvijek mora da se desi ovako nešto.“ S druge strane, druga osoba će možda reći sebi: „Nikad mi ne bi palo na pamet da naručim ovo, uvijek jedem istu hranu, evo super prilike da probam nešto novo“. Događaj je isti, okolnosti su iste, ali tekst u glavi se razlikuje. I sigurno, izazvaće dvije potpuno različite reakcije.

Znaš šta je glavna stvar sa mislima? To što su one tvoja stvarnost. Kako god da glasi beskrajni tekst u tvojoj glavi, to će za tebe biti betonirana istina. Ne zbog toga što postoji neka magična sila kojom privlačiš dobro ili loše, već prosto zato što tvoje misli jesu tvoj život. To je jedina relevantna stvar za tebe. U onom restoranu, oboje su bili u pravu. I onaj koji se rastuži i ne može da jede u miru, i ona koja se obraduje da proba nešto novo. Niko nije u krivu. Samo što se na kraju ipak jedna osoba malo bolje provela.

Naravno, misli ne mogu uvijek da ti budu radosne i vesele. Čak bi bilo bizarno da je tekst u glavi uvijek pozitivan i šljokičast. Ako te napadne medvjed u šumi, zaista je najkorisnije za tebe da pomisliš: „Imam veliki problem“ i da smisliš kako da izvučeš živu glavu. Ali fora je u tome što je naš tekst u svakodnevici opterećen nepotrebnim stvarima koje samo stvaraju haos, bez neke veće svrhe.

Ako postoji jedna stvar koju bi bilo najurgentnije da svi promijenimo u tom velikom tekstu koji nam ide stalno u glavi, to je kako se obraćamo sebi. Evo ti mali zadatak: provjeri u svakodnevici kako oslovljavaš sebe. Kažeš li ikad sebi debilu, kretenu, kravo, idiote, konju? Uhvatiš li da kritikuješ sebe i da se mrcvraiš oko toga što kasniš ili imaš koje kilo više ili ti je zagorio ručak?

Pravilo je jednostavno – nemoj da govoriš sebi ništa što ne govoriš ljudima u svom okruženju koje voliš. I nemoj da govoriš sebi ništa što ni u ludilu ne dozvoljavaš drugim ljudima da ti govore. Na primjer, ja ne dozvoljavam nikome da me ponižava, da mi kaže da sam glupača, da sam ružna…. A prije par godina sam prestala i sama sebi to da govorim. Znaš koliko mi je odjednom postalo lakše da promijenim neke negativne navike jer više nisam slušala jednog dosadnog, ljutog kritičara kako zvoca!

Kreni od danas. Izvini se sebi za sve grubosti i uloži svjestan napor da se sebi obraćaš ljubaznije i sa poštovanjem. A onda kada ti to postane prirodno, onda ti može biti korisno i da pretreseš svoje misli malo šire. Jer najljepša stvar kod misli je ta što uvijek možeš da ih promijeniš!

 

Ukoliko želiš da zakažeš individualni koučing sa mnom u Podgorici ili preko Skype-a, piši mi na jelena@smartchange.me 
Ilustracija i tekst su autorski rad Jelene Marković. Zabranjeno je kopirati sadržaj sa ove stranice bez dozvole autora.

0 Komentara

Postavi komentar

Želiš da se pridružiš diskusiji?
Slobodno komentarisi!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *